Karakteri @ DRÄXLMAIER

Vladimir Bandović Viši referent IT-a za proizvodnju

Koliko dugo radite u DRÄXLMAIER-u?  
U DRÄXLMAIER sam zaposlen blizu 10 godina. Za kompaniju sam čuo čim je počela sa radom jer sam živeo u „komšiluku”. Brzo se pročulo po gradu da firma ima više nego korektan odnos prema zaposlenima i nakon završenog fakulteta sam predao biografiju. Osam godina sam radio kao „1st Level Support” odnosno IT podrška proizvodnji. IT odeljenje ne broji mnogo ljudi, pa je samim tim i manje prostora za napredovanje. Ipak, početkom 2020. godine sam prešao na višu poziciju.

Odakle potiče vaša ljubav prema automobilskoj industriji?
Neko je jednom rekao: „Automobil je mnogima najbolji prijatelj. I više od toga. Član porodice. Zašto? Možda zato što predstavlja udobnu fotelju zaštićenu tonom i po metala, koja može bez problema da ide 150 km/h, sa muzikom, grejanjem, klima uređajem, dodatnom foteljom za lepšu polovinu i dvosedom/trosedom pozadi? Ili zato što predstavlja ultimativni statusni simbol, pritom vrlo koristan u svakodnevnom životu? Pandan letećem ćilimu, kojim vozite devojku na prvi izlazak, suprugu u porodilište, decu u obdanište...”. Naravno, kao i svaki muškarac, prema automobilima sam od dečačkih dana gajio lepa osećanja. Nisam mogao ni da domašim kvačilo kad sam „učio” da menjam brzine na tatinom starom autu. Pre nego što sam počeo da radim u DRÄXLMAIER-u, nisam imao ni približnu predstavu kako izgleda proizvodni pogon i kako se pravi taj naš „kabl”. Ovde u Zrenjaninu imamo integrisan proizvodni sistem pa možemo da vidimo kako “iz ničega” nastaju vitalne komponente koje automobilu u jednoj od faza konačno udahnu „život”. Ono što je sigurno, više automobile ne gledam istim očima. :)

Kakav je vaš svakodnevni rad? Teme na kojima radite?
Posao je vrlo dinamičan. Svakodnevno se susrećemo sa izazovima koje moramo rešavati u hodu i po hitnom prioritetu jer nefunkcionisanje nekog od naših sistema może napraviti mnogo veće posledice ostalim sektorima i time ugroziti isporuku proizvoda klijentu, a to je krajnji cilj za koji svi mi radimo. Najveći broj ljudi i ne zna kakva „IT mašinerija” radi u pozadini da bi sve funkcionisalo besprekorno. Serveri, mrežna infrastruktura, telekomunikacije, 3rd party servisi i preko hiljadu klijenata (računara, laptopova, štampača…) uključujući sav softver na njima je u nadležnosti IT odeljenja. Pored toga, podrazumeva se podrška korisnicima, naročito sada u uslovima aktuelne epidemiološke situacije kada deo zaposlenih radi od kuće. Naravno, uvek su aktuelni neki projekti pa je potrebno blagovremeno obezbediti potrebnu opremu, servisirati postojeću opremu…

Šta volite u svom poslu?
Na posao dolazim rasterećen i odmoran. Sa direktno pretpostavljenim imam odličnu komunikaciju. Sa kakvim god se problemima suočavali u toku obavljanja posla, najpre trebamo biti ljudi. Nema potrebe za podizanjem tona, nema potrebe ulaziti u rasprave i svađe. Ukoliko nam se mišljenja i stavovi razlikuju, razumni smo ljudi, možemo voditi argumentovanu diskusiju na civilizovanom nivou uz obostrano uvažavanje. Zaista do sada nisam imao loših iskustava i taj mir i nedostatak tenzije je ono što najviše cenim kod ovog posla.

Koji savet biste dali novom kolegi prvog dana na poslu?
Slušaj. Gledaj. Uči. Pitaj. Pokaži inicijativu da želiš da naučiš.
Nema sujete. Dve glave su pametnije od jedne. Budi timski igrač.
Budi savestan. Reputacija se ne nasleđuje nego se zaslužuje.

Da li biste preporučili drugima da dođu da rade u DRÄXLMAIER-u i zašto?
Moram da priznam da sam u jednom momentu u životu počeo da se pitam da li sam pogrešio što sam studirao. Naravno da nisam očekivao da će svi mene prvog da zaposle kad dobijem diplomu ali kada je usledio period traženja posla i kad sam video da mi VII stepen obrazovanja više predstavlja smetnju nego prednost, pomislio sam da sam posle srednje škole trebao naći neki posao, pa bih do tad imao bar nekoliko godina staža umesto što sam „traćio” vreme na fakultet. DRÄXLMAIER je potvrdio da to ipak nije bilo protraćeno vreme. Dobio sam posao u skladu sa obrazovanjem, i istinski mogu da kažem da je u mojim očima to bila potvrda da u ovoj zemlji još uvek ima nade da se stvari postave na zdrave temelje. Iskrena preporuka svima koji žele da rade i da se razvijaju kao stručnjaci u svojim oblastima. U zavisnosti od prirode posla dobićete stručne edukacije, usavršićete strani jezik i budite sigurni da će kompanija učiniti sve da se osećate vrednim.